06 јул 2011

Iskra

Hoda čovek mračnim hodnicima, sam, bez putokaza, smisla, ideje. Traži izlaz, ali ne zna kako bi to uopšte trebalo da izgleda, možda ga je do sada sto puta obišao ili zanemario. Možda ne sme da ga nađe ili izlaz uopšte ne postoji... I oseti čovek u tmini hodnika kojim se kretao tog dana kako nešto bledo i jedva primetno sjaji.

Čovek je našao iskru i uze je sebi, pazi na nju, piri lagano da bi joj dao život, ali ne sme da pretera, ugasiće je. Ponese tu iskru na drugo mesto, da bi je smestio udobno, tetošio je i brinuo o njoj. Da joj bude toplo, da ima dovoljno prostora, da može da raste, da živi...

I iskra se rascvetala, prosijala jakim sjajem i okupala čoveka svetlom koje čisti um. On joj je vratio život, ona mu je uzvratila vatrom i smislom. Zajedno su našli kapiju, zakoračili, i poleteli poneseni sopstvenom snagom i željom. Sada su jedno, kao što su oduvek trebali i biti, da čovek nije hodao mračnim hodnicima...

...

3 коментара:

Branislava је рекао...

Oh oh oh kakav optimizam! Kakva promena! Kako fino =)

Garant si našao neku Iskru ;)

GoranSTX је рекао...

Ma ja to više onako iz glave... A jesam u nekom optimističnom raspoloženju zadnjih dana... prosto ne znam šta mi je :) ne ličim na sebe :D

Branislava је рекао...

A opet, sve si to ti, tako da ličio ne ličio - nema ti spasa! =)

Bolje ovako nego da si u Marvin modu, zar ne?!

=)