Nekom prilikom sam na ovom blogu pomenuo da postoji kategorija ljudi koji imaju kompulsivnu potrebu da budu bolji od drugih. Nije to ni loša karakteristika, nažalost, najčešće je način na koji tu potrebu zadovoljavaju krajnje iritantan.
Znate o kome govorim? O onim osobama koji uvek, na bilo koju vašu izjavu ili priču, imaju bolju, lepšu, pametniju, interesantniju, čudniju, strašniju... bla bla bla...
Lako ćete pripadnike ove kategorije prepoznati po tome što vaše rečenice najčešće prekidaju sa "A ja sam jednom"; "Da vidiš šta je meni..." i najreprezentativnije "Ma nije to ništa! Ja sam..."
Obično ovakve ispade samoveličanstvenosti jednostavno iskuliram, ali se vremenom, pogotovo ako je broj tih pojava učestao, jednostavno prezasitim i moram sebi da dam oduška makar ovakvim postom, mada postoje i drastičnije mere.
Razmišljam o ljudima koji imaju ovaj običaj i ne ulazeći u psihološke razloge njihovog činjenja, uviđam da postoji nekoliko nivoa ovog "stanja" da ga tako nazovem pa ću vam dati par primera, a vi sami procenite šta je iritantnije.
Vrlo često mi se desi da, posle pitanja "Čime se baviš?" i odgovora "Prodajom i servisiranjem računara" dobijem neku varijaciju recitacije koja u principu ima iste elemente: neki klinac iz komšiluka ili rođak ili sestrić tetke kumove komšinice "razbija" računare. Ono "razbija ih, znaš šta on radi sa njima? Joooj... sve zna..." Baš lepo mislim se, blago detetu kad je tako pametno, a ukoliko me iznerviraju preterivanjem u opisivanju sposobnosti mladog hakera obavezno pitam "A šta radi sa njima? Mislim, konkretno čime se bavi?" na šta dobijam odgovor "Pa, sve radi!" i tako završim razgovor. Malo bezveznija i ništa manje nervirajuća varijanta je hvaljenje uspesima i dogodovštinama "tamo nekog" poznanika/rođaka/kuma/komšije. Ako ste vi uradili nešto, onda su "tamo neki" uradili to pre/brže/bolje/lepše ili glasnije... smešno... Ima tu i jedna tragikomična crta, pre par dana sam nekoj mušteriji krenuo da kucam fiskalni račun i dok sam pritiskao tastere slušao sam kako je on, eto, isto trgovac i kako je on, eto, jednom popasao kaznu i kako je eto, dok se natezao sa državom rasla kamata, pa je na kraju, eto, morao da plati 4.000EUR samo kamate na kaznu... Nisam ga ni pogledao...
A postoji i kategorija koju ja nazivam astal-preduzetnicima. To su oni što sede po kafanama i obrću milione, a kad dođe račun zgledaju se ko će da se lati buđelara. Takvih sam se i nagledao i naslušao... Iz iskustva znam da pravi privrednici ćute i rade, a ne sede (često) po kafanama i grade kule i gradove. Bljak... Da nije tužno i da mi ne podiže pritisak bilo bi smešno.
I nevezano za celu ovu priču, zašto ljudi iz prošlosti ne mogu da ostanu tamo? Zašto se, u nekom momentu, ponovo pojave? Ono što ostavim iza sebe očekujem da tamo i ostane, ne volim da mi iskoči pravo u facu i da me podseća na prošla dešavanja... pogotovo ako nemam lepa sećanja na njih... Ahm, valjda je to život... bem li ga...
петак, 03.јул.2009.
недеља, 21.јун.2009.
GNUčionica VI - Ask not what FLOSS can do for u...
...već kako da vratite zajednici bar deo uloženog truda i rada. Krenimo redom.
Probali ste i instalirali linux. Svideo vam se i odlučili ste da ga zadržite i koristite. Odlično. Koliko i kako ćete ga koristiti samo je vaša stvar jer ključna reč u priči o linuxu je sloboda.
Malo filozofije
Za ljude kojima je dovoljno da na računaru odrade posao i ne tiče ih se šta se sve u pozadini dešava dalja priča biće vrlo suvoparna i nebitna, ali oni koji se zainteresuju za svet slobodnog softvera uskoro će otkriti da u njemu postoji nešto što se zove zajednica. Sve se radi za zajednicu i od zajednice. Ne, FLOSS nije sekta kompjuterskih zaluđenika. Nije ni komunizam. Niko vas ni na šta ne tera, sami odlučujete koliko i kako ćete se uključiti u celu priču. Sećate se? Sloboda? Ako želite da samo koristite proizvode zajednice slobodnog softvera ne postoji apsolutno nikakva moralna, pravna ili bilo kakva druga prepreka koja bi vas u tome sprečila (sem vendor locking-a i sličnih svinjarija), sa druge strane, ukoliko prihvatite filozofiju koja stoji iza zajednice vrlo je verovatno da ćete poželeti da se na neki način i uključite u istu. Naravno, i ovde važi da imate slobodu da sami birate i određujete način učestvovanja.
Po čemu se to slobodan softver razlikuje od vlasničkog (propriatery) softvera?
Nećemo mnogo širiti priču, internet je prepun textova na tu temu za sve one koji žele da se edukuju, ovde ćemo samo pojasniti dve, po meni, najbitnije razlike: odnos korisnik-softver i metod razvoja.
Korisnik i njegov softver
U svetu vlasničkog softvera vi kao korisnik ne posedujete program koji koristite i koji ste možda platili (pošto postoji i besplatan softver koji nije slobodan), vi samo imate pravo da isti koristite. To pravo (za)kupljeno kroz licencu za neki softver vam omogućava da softver upotrebljavate u skladu sa pravilima koje je postavio proizvođač istog i ništa više od toga. Da bi videli koliko restriktivna ta pravila mogu da budu dovoljno je da pročitate EULA-u (End User Licence Agreement - Ugovor o licenciranju za krajnjeg korisnika). Ograničeni ste sa svih strana i nemate mnogo uticaja na to kako se, koliko brzo i na koji način razvija softver koji koristite (niti šta se u njemu nalazi). Zavisite od drugih i još im možda plaćate za to...
U svetu slobodnog softvera vi kao korisnik ne posedujete program koji koristite STOP! say that again? Pa u čemu je onda razlika!? Razlika je što vam slobodne licence (da, i ovde postoje licence, ali imaju drugi smisao i svrhu) daju slobodu, umesto što vas ograničavaju. Iako postoji neka minorna razlika između termina "slobodan softver" i "softver otvorenog koda" u suštini se sve svodi na isto, a to je da se korisnik ne ograničava, što najbolje sumiraju 4 slobode definisane od strane Free Software Foundation (Fondacija za slobodni softver):
0 - sloboda da se program pokreće u bilo koju svrhu (nulta sloboda)
1 - sloboda da se program proučava i menja
2 - sloboda da se program umnožava da bi se pomoglo bližnjem
3 - sloboda da se program poboljšava i da se te promene puštaju u javnost, tako da cela zajednica ima koristi
(detaljnije na http://www.fsfe.org/documents/freesoftware.sr.html)
I to je to. 4 rečenice koje oslobađaju nasuprot stranama teksta u vlasničkim licencama koje vam diktiraju šta i kako možete da radite.
Ovde je potrebno razjasniti još jednu stvar koja unosi dosta konfuzije među novopridošlima. free as in free speech, not as in free beer. Slobodno (free) nije isto što i besplatno (free), iako je najveći broj aplikacija u svetu slobodnog softvera besplatan i slobodan, ne postoji ograničenje ili zabrana naplaćivanja. Primera radi mnoge kompanije funkcionišu na principu prodaje podrške korisnicima slobodnog softvera i tu nema ništa loše. Oni su slobodni da naplate podršku koju pružaju, vi ste slobodni da njihove usluge koristite ili ne. Opet ta ključna reč - sloboda.
A kako (se) sve to radi?
Pored razlika u filozofiji koja stoji iza programa u svetu vlasničkog i slobodnog softvera, razlike postoje i u načinu na koji se isti razvija.
Princip razvoja vlasničkog softvera je da jedan čovek ili tim programera ulože rad i vreme (tj. novac u krajnjoj liniji) i naprave proizvod koji će licencirati i od toga ostvaruju zaradu. Ovaj princip vam je svakako poznat jer najpoznatije firme u svetu softvera rade po njemu, a samim tim su vam poznate i sve mane i prednosti.
Sa druge strane, svet slobodnog softvera funkcioniše na principima deljenja i saradnje. Primera radi, programer Pera napravi neku jednostavnu aplikaciju i njen izvorni kod objavi na internetu (objavljivanje izvornog koda je preduslov slobodnog softvera). Drugi programer Laza uvidi da se u tom kodu nalazi nešto što je njemu potrebno i bez mnogo cimanja on jednostavno iskoristi nađeno rešenje i poboljša svoj program. Naravno, u obavezi je da izvršene izmene objavi pod istim uslovima. Neki treći programer Mika u Perinom programu napravi izmene koje ga poboljšavaju i na taj način svi imaju koristi. Od samih developera do krajnjih korisnika tih programa. Deluje konfuzno? Možda, ali radi. Najbolji primer je linux (i pri tome mislim na linux kao kernel tj. jezgro operativnog sistema GNU/Linux, ali o tome nekom drugom prilikom)! Započet kao projekat finskog studenta Linusa Torvaldsa linux ima sve atribute slobodnog softvera. Nakon objavljivanja izvornog koda 1991 godine, linux od kućnog hobija postaje zvezda FLOSS zajednice i projekat sa nekoliko hiljada učesnika. Kada na ovo dodate još par hiljada ljudi koji na isti način rade na drugim projektima od najosnovnijih mrežnih protokola i drajvera za uređaje pa do grafičkih okruženja i desktop aplikacija i sve zajedno sklopite u jednu celinu dobijate GNU/Linux distribuciju. Potpun operativni sistem sa gomilom potrebnog i nepotrebnog softvera, svima dostupan i bez ograničenja. Slobodan.
I šta sad?
Sad kad ste se upoznali sa filozofijom i zajednicom na vama je da odlučite koliko i kako želite da se angažujete. Ukoliko vas ništa od ovoga ne interesuje, sasvim dovoljno će biti da koristite slobodan softver i rad svih onih ljudi neće biti uzaludan. Ostali željni akcije imaju dosta opcija za uključivanje. Iako mnogima na pamet padne "pa treba da budeš programer da bi pomagao" ovo nije sasvim tačno. Rad na kodu nekog programa je svakako najdirektniji vid pomoći i uključivanja u zajednicu (primera radi, Ivanu Čukiću se nije svideo izgled novog KDE menija pa je napravio svoj), ali nikako nije jedini. Svako može da doprinese. Evo nekoliko predloga za neprogramere:
PS. Zahvaljujem Walker-u na predlozima za poboljšanje.
Do sledeće GNUčionice - Live long and prosper!
DODATAK 22.06.2009: Posle cele priče o free, slobodnom i besplatnom softveru jedan od najboljih načina za pomoć zajednici mi je potpuno ispao iz vida. Iako je najčešće proizvod projekata zajednice otvorenog koda besplatan, to ne znači da ne možete materijalno pomoći njegovom razvoju. Ukoliko vam se neki program, distro ili slično svidi, a u mogućnosti ste, pogledajte na zvaničnoj strani projekta da li se i kako prihvataju donacije. One mogu biti ne samo u novcu već i u IT opremi ili uslugama.
Jedan deo programera koji su angažovani u FLOSS-u je stalno zaposlen, vrlo često na samom projektu sa zajednicom (ukoliko neka od velikih firmi ima interesa za konkretan softver), ali velika većina svoj kod razvija u slobodno vreme. Retki su oni koji su uspeli da obezbede redovno finansiranje svog projekta na takav način da mogu da mu se posvete puno radno vreme.
Probali ste i instalirali linux. Svideo vam se i odlučili ste da ga zadržite i koristite. Odlično. Koliko i kako ćete ga koristiti samo je vaša stvar jer ključna reč u priči o linuxu je sloboda.
Malo filozofije
Za ljude kojima je dovoljno da na računaru odrade posao i ne tiče ih se šta se sve u pozadini dešava dalja priča biće vrlo suvoparna i nebitna, ali oni koji se zainteresuju za svet slobodnog softvera uskoro će otkriti da u njemu postoji nešto što se zove zajednica. Sve se radi za zajednicu i od zajednice. Ne, FLOSS nije sekta kompjuterskih zaluđenika. Nije ni komunizam. Niko vas ni na šta ne tera, sami odlučujete koliko i kako ćete se uključiti u celu priču. Sećate se? Sloboda? Ako želite da samo koristite proizvode zajednice slobodnog softvera ne postoji apsolutno nikakva moralna, pravna ili bilo kakva druga prepreka koja bi vas u tome sprečila (sem vendor locking-a i sličnih svinjarija), sa druge strane, ukoliko prihvatite filozofiju koja stoji iza zajednice vrlo je verovatno da ćete poželeti da se na neki način i uključite u istu. Naravno, i ovde važi da imate slobodu da sami birate i određujete način učestvovanja.
Po čemu se to slobodan softver razlikuje od vlasničkog (propriatery) softvera?
Nećemo mnogo širiti priču, internet je prepun textova na tu temu za sve one koji žele da se edukuju, ovde ćemo samo pojasniti dve, po meni, najbitnije razlike: odnos korisnik-softver i metod razvoja.
Korisnik i njegov softver
U svetu vlasničkog softvera vi kao korisnik ne posedujete program koji koristite i koji ste možda platili (pošto postoji i besplatan softver koji nije slobodan), vi samo imate pravo da isti koristite. To pravo (za)kupljeno kroz licencu za neki softver vam omogućava da softver upotrebljavate u skladu sa pravilima koje je postavio proizvođač istog i ništa više od toga. Da bi videli koliko restriktivna ta pravila mogu da budu dovoljno je da pročitate EULA-u (End User Licence Agreement - Ugovor o licenciranju za krajnjeg korisnika). Ograničeni ste sa svih strana i nemate mnogo uticaja na to kako se, koliko brzo i na koji način razvija softver koji koristite (niti šta se u njemu nalazi). Zavisite od drugih i još im možda plaćate za to...
U svetu slobodnog softvera vi kao korisnik ne posedujete program koji koristite STOP! say that again? Pa u čemu je onda razlika!? Razlika je što vam slobodne licence (da, i ovde postoje licence, ali imaju drugi smisao i svrhu) daju slobodu, umesto što vas ograničavaju. Iako postoji neka minorna razlika između termina "slobodan softver" i "softver otvorenog koda" u suštini se sve svodi na isto, a to je da se korisnik ne ograničava, što najbolje sumiraju 4 slobode definisane od strane Free Software Foundation (Fondacija za slobodni softver):
0 - sloboda da se program pokreće u bilo koju svrhu (nulta sloboda)
1 - sloboda da se program proučava i menja
2 - sloboda da se program umnožava da bi se pomoglo bližnjem
3 - sloboda da se program poboljšava i da se te promene puštaju u javnost, tako da cela zajednica ima koristi
(detaljnije na http://www.fsfe.org/documents/freesoftware.sr.html)
I to je to. 4 rečenice koje oslobađaju nasuprot stranama teksta u vlasničkim licencama koje vam diktiraju šta i kako možete da radite.
Ovde je potrebno razjasniti još jednu stvar koja unosi dosta konfuzije među novopridošlima. free as in free speech, not as in free beer. Slobodno (free) nije isto što i besplatno (free), iako je najveći broj aplikacija u svetu slobodnog softvera besplatan i slobodan, ne postoji ograničenje ili zabrana naplaćivanja. Primera radi mnoge kompanije funkcionišu na principu prodaje podrške korisnicima slobodnog softvera i tu nema ništa loše. Oni su slobodni da naplate podršku koju pružaju, vi ste slobodni da njihove usluge koristite ili ne. Opet ta ključna reč - sloboda.
A kako (se) sve to radi?
Pored razlika u filozofiji koja stoji iza programa u svetu vlasničkog i slobodnog softvera, razlike postoje i u načinu na koji se isti razvija.
Princip razvoja vlasničkog softvera je da jedan čovek ili tim programera ulože rad i vreme (tj. novac u krajnjoj liniji) i naprave proizvod koji će licencirati i od toga ostvaruju zaradu. Ovaj princip vam je svakako poznat jer najpoznatije firme u svetu softvera rade po njemu, a samim tim su vam poznate i sve mane i prednosti.
Sa druge strane, svet slobodnog softvera funkcioniše na principima deljenja i saradnje. Primera radi, programer Pera napravi neku jednostavnu aplikaciju i njen izvorni kod objavi na internetu (objavljivanje izvornog koda je preduslov slobodnog softvera). Drugi programer Laza uvidi da se u tom kodu nalazi nešto što je njemu potrebno i bez mnogo cimanja on jednostavno iskoristi nađeno rešenje i poboljša svoj program. Naravno, u obavezi je da izvršene izmene objavi pod istim uslovima. Neki treći programer Mika u Perinom programu napravi izmene koje ga poboljšavaju i na taj način svi imaju koristi. Od samih developera do krajnjih korisnika tih programa. Deluje konfuzno? Možda, ali radi. Najbolji primer je linux (i pri tome mislim na linux kao kernel tj. jezgro operativnog sistema GNU/Linux, ali o tome nekom drugom prilikom)! Započet kao projekat finskog studenta Linusa Torvaldsa linux ima sve atribute slobodnog softvera. Nakon objavljivanja izvornog koda 1991 godine, linux od kućnog hobija postaje zvezda FLOSS zajednice i projekat sa nekoliko hiljada učesnika. Kada na ovo dodate još par hiljada ljudi koji na isti način rade na drugim projektima od najosnovnijih mrežnih protokola i drajvera za uređaje pa do grafičkih okruženja i desktop aplikacija i sve zajedno sklopite u jednu celinu dobijate GNU/Linux distribuciju. Potpun operativni sistem sa gomilom potrebnog i nepotrebnog softvera, svima dostupan i bez ograničenja. Slobodan.
I šta sad?
Sad kad ste se upoznali sa filozofijom i zajednicom na vama je da odlučite koliko i kako želite da se angažujete. Ukoliko vas ništa od ovoga ne interesuje, sasvim dovoljno će biti da koristite slobodan softver i rad svih onih ljudi neće biti uzaludan. Ostali željni akcije imaju dosta opcija za uključivanje. Iako mnogima na pamet padne "pa treba da budeš programer da bi pomagao" ovo nije sasvim tačno. Rad na kodu nekog programa je svakako najdirektniji vid pomoći i uključivanja u zajednicu (primera radi, Ivanu Čukiću se nije svideo izgled novog KDE menija pa je napravio svoj), ali nikako nije jedini. Svako može da doprinese. Evo nekoliko predloga za neprogramere:
- prevod i lokalizacija (ukoliko imate znanje stranog jezika možete se uključiti u neki od projekata prevođenja dokumentacije i/ili korisničkog interfejsa i na taj način omogućiti drugima da na lakši način upotrebljavaju slobodan softver. Aktuelni su mnogi domaći projekti lokalizacije kao npr. OO.org ili GNOME, a mnogi pojedinci samostalno rade na lokalizaciji pojedinih aplikacija)
- pomoć drugim korisnicima (ako ste iskusniji korisnik računara i dobro baratate linuxom ili nekim drugim slobodnim softverom, a pritom imate malo slobodnog vremena, uključite se na neki forum, sajt ili IRC kanal sa tematikom iz koje imate znanje i pomozite drugim korisnicima)
- pišite (pisanje dokumentacije, how-to tekstova, objašnjenja, uputstava i drugih vidova korisnih tekstova takođe je način da pomognete)
- pričajte (pomenite ljudima oko sebe da koristite nešto što bi možda moglo da ih zainteresuje, ali izbegavajte advocacy, takve rasprave obično prerastu u svađu i vređanje, a i ne znam nikoga ko je zbog advokatisanja počeo da koristi slobodan softver)
- delite (diskove sa linux distribucijama, vesti o zanimljivom slobodnom softveru ili dešavanjima, linkove ka korisnim i interesantnim mestima na internetu, slobodan softver je jedna od onih stvari koje vam posle deljenja ne ostaje manje ;) Većina foruma ima teme u kojima se javljaju ljudi sa podacima šta imaju za razmenu i gde se nalaze, pa je relativno lako doći do željenih diskova)
PS. Zahvaljujem Walker-u na predlozima za poboljšanje.
Do sledeće GNUčionice - Live long and prosper!
DODATAK 22.06.2009: Posle cele priče o free, slobodnom i besplatnom softveru jedan od najboljih načina za pomoć zajednici mi je potpuno ispao iz vida. Iako je najčešće proizvod projekata zajednice otvorenog koda besplatan, to ne znači da ne možete materijalno pomoći njegovom razvoju. Ukoliko vam se neki program, distro ili slično svidi, a u mogućnosti ste, pogledajte na zvaničnoj strani projekta da li se i kako prihvataju donacije. One mogu biti ne samo u novcu već i u IT opremi ili uslugama.
Jedan deo programera koji su angažovani u FLOSS-u je stalno zaposlen, vrlo često na samom projektu sa zajednicom (ukoliko neka od velikih firmi ima interesa za konkretan softver), ali velika većina svoj kod razvija u slobodno vreme. Retki su oni koji su uspeli da obezbede redovno finansiranje svog projekta na takav način da mogu da mu se posvete puno radno vreme.
четвртак, 18.јун.2009.
Ukratko o svemu pomalo i nepovezano
Favicon na mom blogu :) jel vam se sviDŽa? Šta mislite, da li bi trebalo da poradim na generalnom izgledu? Tema bloga i tako to?
Razmišljam se da li će pfSense da propusti PPPoE konekciju sa XP-a na kućnom kompu ka provajderu da se konačno otarasim windowsa na ruteru. Mrzi me danas da se penjem ponovo na potkrovlje da ubacujem drugi HDD da probam. Vyatta nije htela da se vaspostavi na test ruteru pa ispada iz kombinacije. pfSense je i dalje favorit pošto m0n0wall nije šćeo da se okači na wireless mrežu. Mada, probaću još ComixWall i Mikrotik čisto poređenja radi, ovaj potonji sigurno neću koristiti.
I dalje postim, nije strašno... čak naprotiv... Ovo naravno nema veze sa skidanjem kilaže, ali bi trebalo da bude prvi korak.
Opet se zanimam za kosmologiju i fiziku. Crne rupe, paralelni univerzumi, dimenzije i (super)strune...
Uzeo sam neki špijunski roman Le Kare-a, ali po svoj prilici ga neću i završiti. Retko mi se dešava da ne pročitam knjigu koju uzmem iz biblioteke.
Izgubio sam fokus, ali neću mnogo razglabati sad o tome, pošto priče ima za ceo post, a i ne bih da davim dok se situacija malo ne razbistri.
Facebook nalog koji sam otvorio uspeo je da me poveže sa ljudima koje odavno nisam video i čuo, konačno neka korist i od njega.
Idem sad da pišem novu GNUčionicu, stvarno sam preterao sa kašnjenjem, ali nemojte mi zameriti (ako to neko uopšte čita), trenutni period je krajnje... how shall I put it... rather interesting?
Razmišljam se da li će pfSense da propusti PPPoE konekciju sa XP-a na kućnom kompu ka provajderu da se konačno otarasim windowsa na ruteru. Mrzi me danas da se penjem ponovo na potkrovlje da ubacujem drugi HDD da probam. Vyatta nije htela da se vaspostavi na test ruteru pa ispada iz kombinacije. pfSense je i dalje favorit pošto m0n0wall nije šćeo da se okači na wireless mrežu. Mada, probaću još ComixWall i Mikrotik čisto poređenja radi, ovaj potonji sigurno neću koristiti.
I dalje postim, nije strašno... čak naprotiv... Ovo naravno nema veze sa skidanjem kilaže, ali bi trebalo da bude prvi korak.
Opet se zanimam za kosmologiju i fiziku. Crne rupe, paralelni univerzumi, dimenzije i (super)strune...
Uzeo sam neki špijunski roman Le Kare-a, ali po svoj prilici ga neću i završiti. Retko mi se dešava da ne pročitam knjigu koju uzmem iz biblioteke.
Izgubio sam fokus, ali neću mnogo razglabati sad o tome, pošto priče ima za ceo post, a i ne bih da davim dok se situacija malo ne razbistri.
Facebook nalog koji sam otvorio uspeo je da me poveže sa ljudima koje odavno nisam video i čuo, konačno neka korist i od njega.
Idem sad da pišem novu GNUčionicu, stvarno sam preterao sa kašnjenjem, ali nemojte mi zameriti (ako to neko uopšte čita), trenutni period je krajnje... how shall I put it... rather interesting?
понедељак, 15.јун.2009.
Table in non smoking area, please...
Pre otprilike godinu dana postovao sam tekst u kojem je objavljeno da sam prestao da pušim. Eto, prošla je godina i kao što to uvek bude kad od nekog događaja prođe godina... mada ne vidim zašto godina? Zašto ne 300 ili 400 dana ili 10.000 sati ili tako neki "okrugliji" broj, ali nije ni bitno. Prošla je godina i sad treba da se sumiraju rezultati.
Ono što je najbitnije je svakako činjenica da sam izdržao i da i dalje ne pušim. Mada kažu da treba par godina da se čovek "izleči" u potpunosti mislim da je prva godina ključna, a ona je, eto, prošla. A prošli su i svi simptomi apstinencijalne krize: nervoza, slaba koncentracija, nemam potrebu za konstantnim grickanjem niti bilo koji drugi vid oralne fiksacije, prestao sam da sanjam cigare i situacije vezane za njih i sve ono drugo što može da pokoleba čoveka u nameri da se ratosilja jedne vrlo ružne i štetne navike.
Simptomi su prošli, ali posledice nisu... nažalost... Ona najočiglednija je nagomilani višak telesne mase. Jednostavno, u prvih par meseci, prosto je bilo nemoguće obuzdati se te sam konstantno nešto žvakao... Nisam dogurao do onih pomenutih 150kg, ali jesam dovoljno da se primeti i da mi smeta, kako sa estetske (nema više figure na kojoj bi i Mikelanđelov David pozavideo :D ) tako i praktične strane.
Zato na godišnjicu ostavljanja jedne pošasti pojačavam napore da se ratosiljam i druge. Počeo je Petrovdanski post pa mi se to učinilo kao zgodna prilika da se pridržavam određenog režima ishrane, a da u međuvremenu nađem metodu kojom ću pokušati da se dovedem u red koliko-toliko.
Nadam se da ću imati uspeha kao i u prethodnom poduhvatu...
Ono što je najbitnije je svakako činjenica da sam izdržao i da i dalje ne pušim. Mada kažu da treba par godina da se čovek "izleči" u potpunosti mislim da je prva godina ključna, a ona je, eto, prošla. A prošli su i svi simptomi apstinencijalne krize: nervoza, slaba koncentracija, nemam potrebu za konstantnim grickanjem niti bilo koji drugi vid oralne fiksacije, prestao sam da sanjam cigare i situacije vezane za njih i sve ono drugo što može da pokoleba čoveka u nameri da se ratosilja jedne vrlo ružne i štetne navike.
Simptomi su prošli, ali posledice nisu... nažalost... Ona najočiglednija je nagomilani višak telesne mase. Jednostavno, u prvih par meseci, prosto je bilo nemoguće obuzdati se te sam konstantno nešto žvakao... Nisam dogurao do onih pomenutih 150kg, ali jesam dovoljno da se primeti i da mi smeta, kako sa estetske (nema više figure na kojoj bi i Mikelanđelov David pozavideo :D ) tako i praktične strane.
Zato na godišnjicu ostavljanja jedne pošasti pojačavam napore da se ratosiljam i druge. Počeo je Petrovdanski post pa mi se to učinilo kao zgodna prilika da se pridržavam određenog režima ishrane, a da u međuvremenu nađem metodu kojom ću pokušati da se dovedem u red koliko-toliko.
Nadam se da ću imati uspeha kao i u prethodnom poduhvatu...
петак, 12.јун.2009.
A što mene da hvataju? - Addendum
Danas. Slične okolnosti. Putujem na posao. Približno isto vreme. Isto mesto. Jedna polovina "dinamičnog dua" je ista. Druga je mlađa. Ta mlađa visoko podiže ruku i zaustavlja me:
- Dobar dan gospodine, vaša dokumenta molim.
- Kakvo je stanje sa tehničkom ispravnošću vozila?
- Uputiću Vas na vanredni pregled i ukoliko je sve u redu nećete imati nikakvih posledica.
Prva polovina dueta sedi u autu... kulira... ne seća me se, a lepo smo se ispričali pre neki dan dok je njegov kolega pisao kaznu.
Dolazim na tehnički. 4 auta ispred mene. 3 zastave 101 i moj Yugo. Zanimljivo. Čovek sa tehničkog me prepoznaje: "Opet ti ovde!?"
Sve je prošlo OK. Da se razumemo, auto nije bio skroz OK, ali i dalje (na sreću ili ne?) u ovoj zemlji još može dosta stvari "da se završi".
Dve me stvari nerviraju. Prva je ta da ma koliko ulagao i sređivao i popravljao i pazio i održavao Yuga on će i dalje ostati gomila pokretnog sranja.
Druga je... "A što mene da hvataju majku im #""$&%"#/$%$"#%!"&/"&%#!?"
Što mene da hvataju...?
- Dobar dan gospodine, vaša dokumenta molim.
- Kakvo je stanje sa tehničkom ispravnošću vozila?
- Uputiću Vas na vanredni pregled i ukoliko je sve u redu nećete imati nikakvih posledica.
Prva polovina dueta sedi u autu... kulira... ne seća me se, a lepo smo se ispričali pre neki dan dok je njegov kolega pisao kaznu.
Dolazim na tehnički. 4 auta ispred mene. 3 zastave 101 i moj Yugo. Zanimljivo. Čovek sa tehničkog me prepoznaje: "Opet ti ovde!?"
Sve je prošlo OK. Da se razumemo, auto nije bio skroz OK, ali i dalje (na sreću ili ne?) u ovoj zemlji još može dosta stvari "da se završi".
Dve me stvari nerviraju. Prva je ta da ma koliko ulagao i sređivao i popravljao i pazio i održavao Yuga on će i dalje ostati gomila pokretnog sranja.
Druga je... "A što mene da hvataju majku im #""$&%"#/$%$"#%!"&/"&%#!?"
Što mene da hvataju...?
Пријавите се на:
Постови (Atom)
