16 јануар 2013

Sasvim posebna obična ljubavna priča

Kakvu se sto puta čuli ili čitali. Obična jer se dešava stalno, posebna jer je moja. I kratka je. Stane u jednu prosto-proširenu rečenicu. Voleo sam je, ona je pokušala da voli mene, ali je ipak više volela njega koji je bio sa onom. I tu je kraj. Moglo bi se reći sretan kraj, ali kako za koga. Onoj sigurno nije. Nije ni meni. Njima jeste.

Ali ja sam ipak sretan jednim delom. Zbog nje. Nikada mi nije davala lažnu nadu, i nikada nije krila da je nešto koči, iako mi nikad nije rekla šta. Čekala ga je. Kao što sam ja čekao nju. Dočekala ga je. Ja nju nisam. Sada sam sretan jer verujem da je sretna. I nisam ljut na nju. Nada je ostala. Nada u to da ljubav na kraju ipak pobedi i da je pravedna, da ne gleda ko je ko, nego da zaista spoji one koji to zaslužuju.

Naučio sam dosta iz ove priče, na težak način. Pišem ovo zato što mi je lakše kada deo osećanja pretočim u reči. Jedan sasvim mali deo. Previše ih je za pisanje, a nisam ni blizu toliko vičan da sročim ono što jedino urlik može da artikuliše. I sada opet čekam. Neku kao nju. I nadam se, jer to je sve što mi je od nje ostalo.

4 коментара:

Анониман је рекао...

Važno je da si naučio lekciju, jer ako nisi, onda moraš sve ponovo.

pavlovic015 је рекао...

samo hrabro i punim plucima

Charolija је рекао...

Sigurna sam da ona nije ni bila prava, uverićeš se u to kada ona prava stvarno bude i naišla. Sa srećom. ;)

GoranSTX је рекао...

Siguran sam da znate koliko mi znači i koliko cenim vašu podršku.

@Charolija
Hvala, na mudrim rečima i na lepim željama :)