17 новембар 2011

In memoriam

Neki ljudi su previše dobri za ovaj svet. Zato se i ne zadržavaju dugo. Dođu, unesu malo radosti i nade u živote onih koji imaju sreću da ih poznaju i potom odu, iznenada i bez mnogo patetike.
I to su obično ljudi iz, tako nesrećno nazvane, klase "mali"... Ne primeti ih čovek nikad, oni ne dižu prašinu, ne buču, ne talasaju. Oni žive svoj život, rade, imaju porodicu, trpe i ne smaraju druge.
Takvi ljudi ne znaju da se naljute, da zamere, da nanesu bol ili patnju, znaju samo da to sve istrpe i podnesu.
I onda iznenada, nenadano, nekom podmuklom bolešću koja je verovatno uzrokovana svim onim negativnim stvarima koje nose sa sobom da ne bi drugi morali, ta osoba ode... I ostavi rupu... Veliku...
I tek tada, kada u umornim i uplakanim očima njihove dece vidimo pogled te osobe, setimo se koliko su bili ljudi i koliko nama fali za tako nešto...

Počivaj u miru komšija, mnogi drugi da žive stotinama godina ne bi mogli da učine dobra koliko si ti za svoj vek...

Aćimović Darko - Pajo
1981 - 2011

Нема коментара: