09 август 2009

Baljezgarije?

Menjaj svet ili menjaj sebe. Kažu da je to recept za sretan život. Nekako mi se čini da ključne reči nisu "sebe" ili "svet" već "menjaj". Promena. Kako skladna, pitka, moćna reč. Tako jaka. I tako teška. Mislim, probajte da promenite neku naviku, najbolje neku lošu naviku kao pušenje ili grickanje noktiju i videćete. Teško je. Ali nagrada! Kako je lepa nagrada.
Imao sam do sada nekoliko velikih promena u životu. Najskorija je prestanak pušenja, a najvažnija je... pa... dvoumim se (ili troumim) pa je bolje da ćutim. Osećam neki talas kako nadolazi. Neki se detalji već menjaju. Talas promene. Na bolje ili na gore ne znam, ne znam ni šta će se menjati, ja ili svet, ne znam ni kad ni kako, ali da će biti promene...oooo, daaaaa, biće...
Posmatram ljude zadnjih sedmica. Posmatram njihova lica u prolazu i čitam priče koje njihove oči pričaju. Tužni su ljudi. I nesrećni. I usamljeni. Ne plašim se ljudi više. Nedostaju mi ljudi. Neki ljudi od pre i neka mesta od pre i neki momenti od pre. Ne želim da se vrati ono što je bilo. Nisam zalutali sanjar izgubljen u sopstvenim svetovima. Svestan sam reke vremena, ali samo delić... samo krajičak nekog sekunda... da osetim ponovo ono peckavu, usplahirenu nelagodnost neizvesnoti... i beskrajne sreće samo koji časak posle...
Ali, i zapisati je olakšanje. Možda vam zvuči depresivno, ali nije. Sasvim se OK osećam. "Shields up!" za ljude sa negativnim aurama koje, nažalost, svakodnevno srećem. Praznina. Ispunjava ih i užasava pa se svim silama i svim mogućim načinima upiru da zatrpaju tu rupu koja zjapi iz njih i probija im uši nesnosnom drekom i ječanjem... Svim silama i svim pogrešnim načinima... Takvi ljudi se trude da vas uguše jer ste pretnja njihovoj zamišljenoj ravnoteži. Oni ne mogu da se osećaju dobro dok se vi osećate dobro. Srećom pa ih moje ignorisanje efikasno razoružava. Ne mogu da podnesu jalovost svojih reči pred tim zidom. A i trudim se da što manje čujem druge ljude, a više sebe. Šta čujete u samoći?
I otkud sada sve ovo? Pa, posao me preokupira zadnjih dana (ma koliko to čudno bilo uzevši u obzir okolnosti), toliko da nemam vremena da ispišem pojedinačne događaje koji me navedu na razmišljanje, i onda ovako sednem ispred kompa i pustim da mozak sublimiše podsvesno u nadi da neće zvučati kao gomila baljezgarija.
Hm... Nada... Kako lepa reč... Menjao bih nadu za dašak kuraži i parčence drskosti. Čisto da promenim i da vidim kako bi to izgledalo...
Pokušavam ponovo da čitam Pračeta, ide nekako, sviđa mi se, mada mi ipak nešto kod njega ne leži u potpunosti. Nekako je previše... veseo? I slušam neke stare pesme drugim čulom. Stare pesme sa novim značenjem. Zanimljivo.
Imam planove, kratkoročne, ne naročito bitne i velike. Oni drugi su nejasni i udaljeni i ma koliko se trudio ne mogu da ih iskristališem... Možda će onaj talas promeniti to. Nadam se... kad već ne mogu da je menjam...

14 коментара:

FlaSHBacK је рекао...

Mislim da je vreme da se ženiš.. :/

GoranSTX је рекао...

Mislim da si u pravu... :\



:D

Uf је рекао...

kad je svadba? :D

GoranSTX је рекао...

Svadba? Kakva svadba? Neko je pomenuo svadbu?




:P

Uf је рекао...

da, da, jeste. neko je pomenuo ;)

GoranSTX је рекао...

Poštovana, mislim da ste u velikoj zabludi... mora da ste to pročitali na nekom drugom mestu, ovo svakako nije takav blog. Ovo je jedno lepo i prijatno mesto za opuštanje... :D :P

Uf је рекао...

onda da ja odem...

GoranSTX је рекао...

De da odeš? U rudnik? Da slušaš jazz? Pa lepše je ovde... :)

Uf је рекао...

sinoć sam izašla iz rudnika, da slušam jazz, i ne mogu ni da ti opišem koliko je bilo fantastično.
ja mislim da na toj tvojoj svadbi treba da sviraju neki opasan jazz! ;)

GoranSTX је рекао...

Opet neko pominje svadbu? I jazz... U istoj rečenici... "To su opasne frekvencijeeee!" :D

Drago mi je da si se lepo provela, eto vidiš da jazz može da se sluša i van rudnika :)

jozvan је рекао...

Свака час' на тексту, враћа снагу и вољу :)

А и можда је стварно време за свадбу... :) Јесен долази...

GoranSTX је рекао...

Jel da da je sav pozitivan? :D

Hmmm, što mi se sad mota po glavi "jesen dođeeeee, jaaaaaa se ne ožeeeniiiih..." kad je još zvanično leto? :D

ivan је рекао...

"Menjaj sebe a ne druge"
http://tinyurl.com/mgh3hw

Lunamorena је рекао...

Ne slazem se.. Zasto? U mom slucaju promene su vrlo ceste i uvek menjam sebe, na bolje, (od sveg boljeg uvek moze bolje) ali ljudi ne mogu da prate promene. Sta vise, mislim i da ih ne vole. I onda ne znaju na cemu su sa tobom. A ti se menjas da bi bio bolji.. Paradoks. Ali dobro. Navika je bolest, promena lek.
Ponekad.