19 децембар 2009

Singularity

- Otkud ti ovde?
- Ne znam. Jedan dan je sve jednostavno prestalo da funkcioniše...
- Zvuči ozbiljno?
- Ma jok, čak naprotiv, nekako se osećam slobodnije, ali da je lako - nije...
- I šta ćeš sad?
- Kako šta? Pa, ono što sam i do sada radio, ali od sada imam bolji pogled...
- To je lepo, a dokle misliš tako?
- Hehe, ti još nisi shvatio?
- Šta?
- Pa sve ovo...
- Ne, šta treba da se shvati?
- Ovo je singularitet, nema povratka...

Strip away the layers and reveal your soul
Got to give yourself up and then you become whole
You're a slave to yourself and you don't even know


- Ne razumem...
- Kako ne razumeš? Lepo sam ti objasnila.
- Ne razumem - zašto?
- Pa zato što, zato... što... eto, jednostavno je tako, nema druge opcije, tako je i prihvati to.
- Već sam prihvatio, sad samo razgovaramo, zato i želim da znam zašto? Koji je razlog?
- Jel to toliko bitno?
- Naravno, ako to radiš zbog sebe, zbog straha i potrebe da se zaštitiš onda mi je jasno i razumljivo. Opet, ako je razlog da zaštitiš mene onda mislim da si neiskrena, ali ni to nije najstrašnije... Šta ako je to razlog i iskrena si?!

Oh look out world, take a good look
What comes down here
You must learn this lesson fast and learn it well


Uffff, mrzim sneeeeeeeeg... i zimu... mrzim... ne, čekaj, ne mrzim... to osećanje ne želim da posedujem. Idemo ponovo:
Uffff, ne podnosim sneeeeeeeeg... ni zimu... Sve se oko mene uspori i ulenji, a i ja, što je najgore... Nigde se ne ide i ništa se ne radi i onda mi preostane samo da razmišljam, a to nikako nije dobro, pogotovo kad sam sam sa sobom... Iskrena introspekcija može čoveka da otera u ludilo ili, još gore, depresiju, a sveobuhvatna belina odlična je scenografija finalnog čina raspada stvarnosti.
Popio sam još jednu grudvu u lice. Nije da se žalim, ova mi bar ne znači mnogo, a sigurno nije ni prva ni poslednja, ali, kao i svaka grudva - nije prijatna. Hladna je i ne možeš je ignorisati... No dobro, tešim se činjenicom da sam je sam tražio i da nisam pravio nikakav zaklon, mada jalova je uteha ako se ne nazire staza kojom se može izaći van sveobuhvatne beline... Rekoh li da ne podnosim sneg?

6 коментара:

Ominotago је рекао...

Hmm da li ja sad treba da shvatim kako je singularity isključiov loša stvar? Samo sa negativnom konotacijom? Ili da napravim jednu grudvu, pa... :)
Inače, kako ti net?!

GoranSTX је рекао...

Naprotiv, singularity je jedna mnogo divna stvar, tu ne postoje grudve... :P


I koji net??? :D

Ominotago је рекао...

Pa šta znam, neki tamo net... :D

GoranSTX је рекао...

Ma net mi ne pominji... zima je u mom selu odnela žrtvu, hard disk iz rutera... Sreća pa sam ja pametan i snalažljiv :D

Ominotago је рекао...

a zamisli zima je tek počela! dođe mi da se pokupim u svoju pećinu i odspavam neka tri meseca O.o

a ako ne net, šta onda hoćeš da ti pominjem? ha?

Lunamorena је рекао...

Valjda se to nasluti.. Singularity.. To je kao novembar u kom duva Kosava, i osetis ti taj sneg, negde daleko.. i znas.. i ne treba ti to "zasto i kako" eto nekako znas.. Mrzis ili ne... isto ti je.. zima ce doci.. eh..