02 април 2010

Why do people fail?

U kom momentu kažete sebi: "Ja više ne mogu" i odustanete? Od čega to zavisi? Jel to momenat ili se vremenom jednostavno izgubi motivacija, želja, snaga, elan ili šta vas već goni da završite započeto? Jel strah od neuspeha dobra pokretačka snaga? Da li vas dosadašnja dostignuća motivišu na nove uspehe?


Opet previše pitanja i premalo odgovora, a u suštini samo jedno pitanje bez odgovora koje izaziva lavinu uskomešanih misli koje me jednostavno pregaze i onesposobe. I obično kada se nađem u poziciji za koju nemam konkretno rešenje, pokušavam da se nateram da ne razmišljam previše, ali ovaj prokleti mozak ima pokvaren OFF switch. Prosto je neverovatno kako lako i brzo mašta konstruiše najfantastičnije scenarije na osnovu samo jednog nebitnog detalja. Reč, pogled, gest, osmeh... bilo šta od toga može biti inicijalna kapisla eksplozije od nekoliko megatona, a samo jedan dašak realnosti poruši čitavu konstrukciju. Zato ne volim kada imam slobodnog vremena, previše prostora za razmišljanje.
Ne plašim se neuspeha... generalno... tačnije, plašim se samo jednog. Možda to i nije tako loše, valjda je život sa što manje strahova i stresova dobar i lep? Ali šta ako je u pitanju neuspeh u sferi kojoj dajete najveći prioritet i značaj? Može li se kompenzovati jedan veliki neuspeh kamarom sitnijih pobeda?


I možda najvažnije pitanje - dokle se boriti?

12 коментара:

Ominotago је рекао...

pa ako se ne boriš do kraja, koji je onda smisao borbe?!
nego, da smanjiš ti malo s tim pitanjima, nađi mozgu neku drugu zanimaciju. ovako se, čini mi se čini, samo vrtiš u začaranom krugu. a začarani krugovi su krajnje neugodna stvar - znam JA. :))
ne daj se Ines!!!

GoranSTX је рекао...

Znači borba do smrti? Toga sam se i plašio... Inače, sada bih najrađe ova pitanja zamenio drugima, ali ne vredi, ista pitanja, ista tišina, sve isto... E da, vezano za Ines... ja bih se najrađe sada dao, ali niko izgleda neće da me uzme :D

Ominotago је рекао...

ah Ines Ines, daj se, nemoj se štedit!!
znaš kako sam ja ono nedavno onako glasno rekla na blogu mi da je vreme da me neko nađe? sećaš se toga?
a da probaš ti s tako nekim pitanjima i tako to? onako, glasno i jasno. i onda te neko nađe pa se daš i JEJ :))

GoranSTX је рекао...

Zar iz cele one moje priče prosto ne izbija taj krik? :) Mislim samo da mi je pogrešna ciljna grupa...

Ominotago је рекао...

ma pusti ti sad da li nešto izbija ili samo virucka. lepo ti to jasno i glasno u neki poseban post, ako treba i na nekom drugom mestu, pa da se onda i daš! :)) Ines :))

GoranSTX је рекао...

Nešto kao oglas? Javni poziv za predaju ponuda u postupku pronalaženja i preuzimanja unikatne jedinke iz roda homo sapiens koja se odaziva na online nick goranstx. Ponude dostaviti na priloženu mail adresu, a nadležna komisija će nakon razmatranja objaviti rang listu i raspored razgovora i provere kandidatkinja.

Jesi ovako nešto mislila? :D

Ominotago је рекао...

jok.
mislila sam nešto mnogo jednostavnije.
nu, moreš ti i tako probati :P

Анониман је рекао...

Pre nekog vremena sam analizirala svoje strahove i skontala da se u stvari ničega i ne plašim, sem odustajanja. Sama pomisao na odustajanje me parališe, tako da ga u startu odbacujem kao soluciju. :)

Kroz zid idem samo hiltijem. Opremim se dobro i idem u napad, pa ma šta da je u pitanju. Verovatno se zato kroz ceo moj blog, a i život provalači rečenica - Don't give up! :)

Charolija је рекао...

Htedoh i da se potpišem, ali mi pobeže nešto.

GoranSTX је рекао...

Dobrodošla Charolijo, ja kad proanaliziram svoje strahove vidim da sam sam sebi najveća prepreka. Svodi se na isto, pobediti strah ili pobediti sebe, ali nije ništa manje teško, bar meni još ne uspeva, a hiltijem na sebe ne mogu :D

Lunamorena је рекао...

Huh.. ja se bojim svega i svacega i odustajem cim u glavi "obrnem" celu situaciju brzinom svetlosti :) i vec znam sve pokrete, reci, dogadjaje, i uvek nadjem razlog zbog cega je bolje odustati.. opravdavam sebe -recimo..

Da ti nemas strah od odgovornosti? :)

GoranSTX је рекао...

Strah od odgovornosti? Hm, ne znam, ne verujem, više je to strah da neće ići kako sam planirao... neuspeh... fuj...