29 јун 2011

Misprinted book cover...

Davno sam odustao od verovanja sopstvenom osećaju kada su drugi ljudi u pitanju. Pre svega zato što jednostavno nikada nisam uspeo da na prvu loptu steknem pravu sliku o osobi koju upoznajem, a posle sam shvatio da tako nešto i nije moguće.
Prvi utisak, u koji se mnogi previše uzdaju, toliko je varljiva kategorija da uopšte ne bi trebalo ni da postoji. Kako možete da procenite čoveka, njegove namere, osobine, prednosti i mane na osnovu par rečenica i dvominutnog govora tela? OK, priznaću da neka generalna ideja može da se dobije, ali napraviti odluku na osnovu tako varljivih informacija je glupost, najprostije rečeno. Mislim, pogledajte sami oko sebe i recite mi da vas prvi utisak o nekome nikada nije prevario? Koliko puta vam se desilo da za nekoga pomislite "E jeste ljudina ovaj Džon Dou", a da potom ta ista persona napravi neku glupost epskih razmera? Ili kontra slučaj kada nekoga otpišete kao neozbiljnog, dosadnog, bezobraznog, neiskrenog ili u još gorem slučaju pokvarenog, a da se nakon što ga bolje upoznate vaše mišljenje o toj osobi drastično okrene?
A povod, ako se pitate, ovog pisanja, pošto, jelte, povod neki postojati mora, cause and effect, u know, jeste razgovor od juče u kome mi je (sada dobra) drugarica priznala da nije mogla da me podnese kada smo se prvi put upoznali :D
Ništa to ne bi bilo strašno da je ona jedina koja je imala takav utisak o meni prilikom prvog susreta, ali pošto sam to već čuo na nekoliko mesta shvatio sam da je u pitanju obrazac (mog) ponašanja, a ne slučajnost. Malo sam razmišljao na tu temu i jedino objašnjenje koje mi pada na pamet bilo bi da je u pitanju još jedan odbrambeni mehanizam zadužen za držanje ljudi na odstojanju. Po prirodi sam samotnjak, nemam mnogo prijatelja i ne sklapam poznanstva lako i jednostavno, zašto je to tako nisam siguran (mada ima dosta veze sa odlaskom iz Zagreba i naglom promenom sredine i uslova života), znam samo da nemam poverenja u druge ljude pa gledam da mi se ne približe previše. Samim tim, razvio sam sistem ponašanja koji ima za cilj da odbije druge ljude, a ako neko istraje i istrpi moje maltretiranje onda možda i može da upozna više od onoga što se na prvi pogled vidi. Verovatno zato i volim online komunikaciju, tu smo svi ono što bismo voleli da budemo, a vrlo retko ono što u stvari jesmo... Nema tu ništa loše, ljudi su komplikovana bića koja najčešće nije lako ukalupiti u neke proste obrasce, svako je poseban na svoj način i ima sopstvenu kombinaciju dobrih i loših osobina.
I upravo iz tog razloga druge ljude oko sebe ne ocenjujem na prvu loptu pošto jednostavno rečeno, ne znam dovoljno o njima, njihovim problemima, životnim prilikama i trenutnoj situaciji, a ne bih voleo da im stavljam etikete kao što sam tako često i sam bio etiketiran. Stoga, otvorite knjigu i počnite da čitate, ilustracije su tu samo sporedna stvar...

...

4 коментара:

Nikola B је рекао...

Smorio sam se na pola, mora da si užasna osoba ;)

GoranSTX је рекао...

To je zato što me ne poznaješ :D

Branislava је рекао...

Da, da, hoće to tako...

GoranSTX је рекао...

A kada neće onda mora...