11 септембар 2011

Ljubav je samo reč...

Ljubav je tema koja je od pamtiveka do danas apsolutni bestseler. Reke mastila i mora krvi su prolivene zbog te emocije, a još niko je nije definisao, opisao, standardizovao i objavio rezultate, a da su prihvaćeni aklamacijom. Pomalo je ironična činjenica da se tako malo zna o nečemu što su svi osetili...
Jer, ima li nekoga da nije voleo? I kako znate da ste voleli?
Kako znate da volite?

I pri tome imajte na umu razliku između ljubavi i zaljubljenosti, koja je stanje kudikamo gore i neugodnije, iako na prvi pogled deluje uzbudljivije i zanimljivije. Posle nje ostaje ljubav ili zgarište.

Što više razmišljam na tu izanđalu temu ljubavi sve mi je nejasnije kako uopšte može da se primeni neka logika ili rasuđivanje na nešto što po samoj svojoj suštini prkosi bilo kakvoj zakonitosti? Čujete stotine ljubanih priča i svaka je različita, svaka ima drugačiji početak, tok i razvoj. Svima su se dešavale drugačije stvari, na drugačiji način i sa različitim efektom, a opet, svi ti parovi su vezani tom magičnom rečju ljubav. Kako uopšte u celom tom haosu može da se pronađe neka nit za praćenje? Kako se snaći i ne zalutati u toj šumi stereotipnih detalja, imaginarnih momenata i idealizovanih ciljeva bez ikakvog uporišta u realnosti?

A ima i ona druga strana, ona fizička, u kojoj se ljudi sretnu, razmene poglede i posle par sekundi su u koitusu. Nema ljubavi, nema komplikacija, samo sex i doviđenja do sledećeg puta i prilike. I ovakvih priča sam se naslušao (mada bih možda više voleo da mogu da kažem da sam ih doživeo), ali nikako mi nije jasno kako to funkcioniše... Ja da krenem sa takvim nastupom izgledao bih kao semafor od crvenila po obrazima (i to crvenilo ne bi bilo od stida). Gomile priča i to da uzmemo da su 70% produkt fikcije i hvalisanja, opet ih ima previše. To nije ljubav? Samo mehanizam...

A ja plivam negde između, zaljubljen u ljubav, očaran idealom i zaslepljen idejom dok se oko mene pokreću mehanizmi i parovi... I to je tako iscrpljujuće pošto kao i uvek u svojim postovima imam gomile pitanja bez odgovora. Neću vas smarati sa njima, dovoljno je što ona smaraju mene, samo pokušavam da napisanim rečima nekako složim haos u glavi dok analiziram dešavanja i događaje iz bliže i dalje prošlosti. I nemam predstavu, nemam čak ni pokušaj shvatanja što je svakako u skladu sa početnom tezom, ali nikako nije od pomoći. Jedina konstanta koju mogu da definišem je razočaranje, a nasuprot nje stoji ona ideja, sada ostaje samo da se vidi šta će prevagnuti... I jedino što me više plaši od toga da će ovaj ogavan osećaj trajati dugo, dugo vremena, jeste mogućnost da u nekom momentu prestanem da osećam...

...

7 коментара:

Branislava је рекао...

Jaoooo pa ono... što uopšte mora da se definiše?! Šta bi ti ustvari da definišeš? Hm?
A druga stvar, sex je sex, za to je potrebna samo fizička privlačnost i želja u datom momentu, ništa više. Kad je jadna nedefinisana ljubav u pitanju, tu onda ima mnogo više koječega drugog što se meša, pomeša i izmeša =)

Inače, čula sam za jednu dobru knjigu (i skupu!) paaaa možda bi ti to bilo interesantno ;)

GoranSTX је рекао...

Ja bih da definišem u pokušaju da (sa)znam na čemu sam, ovako nit definiteta nit promiskuiteta :D

Branislava је рекао...

Ček da ti kažem, trenutno si na stolici :D
Eto.

GoranSTX је рекао...

Neverovatno, ali i uz tvoju "pomoć" osećam se - bespomoćno... :P

Branislava је рекао...

e bedak :(

Iris је рекао...

Ih, od kada si postao ovoliko romantican(da ne kazem dramatican)?!

GoranSTX је рекао...

Oduvek sam taki :D i romantičan i dramatičan i melanholičan i dostatoga-čan :)