Nekada sam uz jutarnju kafu konzumirao TV. Nakon što sam tu pandorinu kutiju izbacio iz svog životnog prostora počeo sam da pratim online vesti i forume, birane. Sada ujutro zasednem i nadoknađujem spavanjem propušteni timeline twittera...
Zamislite pijacu. Neku veliku, bučnu. Hiljade ljudi u međusobnoj interakciji, dreka, vriska, cika, ludilo. Jedni prodaju, drugi kupuju, jedni se prodaju, drugi se kupuju, treći gledaju, četvrti žele da budu gledani, peti komentarišu... ma hiljade ljudi - hiljade ćudi i isto toliko različitih dupeta i mišljenja... A vi imate dugme koje gasi ton! Ista scena pijace, ali bez tona... Već deluje podnošljivije? I na sve to imate drugo dugme kojim možete da pustite ton samo nekih ljudi, da čujete samo one koje želite... E, to vam je tviter!
Kao i u stvarnom životu svašta možete da vidite i čujete, ali i da doživite na tviteru. Ljudi dolaze i odlaze, smeju se, tuguju, dogovaraju, svađaju, druže, zaljubljuju, glupiraju, pametuju, rade i zajebavaju... Ono što je najbitnije jeste pomenuto drugo dugme kojim upravljate koje glasove iz kakofonije tvitera želite da čujete. Ono je ključ i razlog uspeha ovog internet servisa, sami kreirate svoj tajmlajn i setite se toga sledeći put kada vas neko ili nešto sa tvitera iznervira ili izazove neku drugu negativnu emociju. Za razliku od RL na TL jesmo kovači svoje (ne)sreće i nikada mi neće biti jasni ljudi koji uporno i neumorno komentarišu negativno, raspirujući hejt kojim se, kao pravi energetski vampiri, hrane. Desni klik - ignore...
Obožavam tviter, mada ne tvitujem u nekoj velikoj meri, onda kada imam inspiraciju ili nešto kvazi pametno ili interesantno da kažem. Ali upijam veliku količinu informacija od različitih ljudi i iz različitih oblasti koje me interesuju i ne obraćam veliku pažnju na trendove, haštagove, "uticajne" i razne druge nebuloze koje obitavaju u tvitosferi. Imam osobe i servise koje pratim zato što su mi interesantni i zanimljivi, na ovaj ili onaj način i desi se ponekad da se sa njihovim tvitovima i ne složim, ali sve je to normalno i razumljivo... Ono što nije normalno i razumljivo jeste ulazak u jalove konfrontacije i rasprave pored mehanizma kontrole koji omogućava da se razlog svađe (ako ga uopšte ima) i ne pojavi na vašoj "vremenskoj lajni". Stoga, ne gubite kontrolu, kreirajte sebi sadržaj kakav želite i uživajte... Želim vam srećno tvitisanje!
...
Нема коментара:
Постави коментар