28 фебруар 2010

Samoodbrana samozavaravanjem

Nedelja jutro. Vedro i sunčano, mada prohladno, ipak je još februar. Blaga glavobolja je verovatno ostatak sinoćnje jake glavobolje. Toliko jake da sam se jedva odvukao u krevet. Nemirna noć. Nekoliko buđenja. Jedan noćni SMS. Racionalizacija...
Merriam-webster za racionalizaciju kaže:
to bring into accord with reason or cause something to seem reasonable: as a : to substitute a natural for a supernatural explanation of b : to attribute (one's actions) to rational and creditable motives without analysis of true and especially unconscious motives
ili
to provide plausible but untrue reasons for conduct
dok je wikipedia mnogo direktnija i samim tim - jasnija:
In psychology and logic, rationalization (or making excuses) is an informal fallacy of reasoning in which one constructs a logical justification for a belief, decision, action or lack thereof that was originally arrived at through a different mental process. It is a defense mechanism in which perceived controversial behaviors or feelings are explained in a rational or logical manner to avoid the true explanation of the behavior or feeling in question.
Ili po srpski - ajde da izmislimo neko objašnjenje koje nije očigledno nelogično kako bi prikrili od sebe i drugih prave razloge zašto nam se nešto događa ili ne događa i zašto (ne)radimo ono što (ne) bi trebalo.
Lepo kaže, to je odbrambeni mehanizam, ali jedan od onih koji lako može da vas uništi ukoliko se upotrebljava preterano, mada mene zanima koji je mentalni kapacitet potreban za uspešnu racionalizaciju? Pitam zato što mi ne uspeva, bar ne dugotrajno. Taman sve lepo izracionalizujem, postavim iluziju na noge i onda dođe neka misao, detalj, nebitni događaj ili informacija i sve sruši do temelja... I onda ponovo... Dokle? Zašto? Šta je bolje? Zavaravati se kojekakvim lažnim i izmišljenim razlozima i tako stvoriti privid normalnosti i ići dalje ili prihvatiti surovu realnost, pregurati par loših dana i nastaviti sa životom? Koliko snage treba za sve to?
Koliko razuma?

...

3 коментара:

Ominotago је рекао...

Za početak prihvatiš realnost, i prihvatiš da nije surova, samo nam nije uvek skrojena po meri.Onda shvatiš da je racionalizacija mnogo neki komlikovan proces, vidiš da su i objašnjenja neka udri-me-do-zore-i-još-malo-duže-druže, i lepo se maneš iste. Onda, mogu da ti pozajmim jednu kratku i slatku pesmicu, koju mnogo volim. Nakon svega toga, može jedna topla čokolada ili pelinkovac. A kad popijemo, onda možemo da porazgovaramo o kukuruzima kao motivu koji ne treba da stoji na zavesama. Kad, nakon nekoliko dana završimo (uspešno) tu diskusiju, onda već možemo da načnemo neku drugu temu.
Sad možeš da se podsetiš kako to izgleda kad izađeš na večeru s nekim ko je veoma veoma veoma brižan i pažljiv :D

GoranSTX је рекао...

E pesmica je super, između čokolade i pelinkovca biram kafu... Tursku, slatku i jaku, a o zavesama nema pregovaranja - sorry...

Pomalo apsurdna situacija, iz realnosti bežimo u racionalizaciju da bi od nje pobegli nazad u relnost koja nam tada ne deluje toliko loše... Šta to znači? Da nam je u sopstvenoj glavi još veći haos?!

Ominotago је рекао...

Pa u glavi je taman toliki haos koliko ga sami napravimo, zar ne?! ;)

Kafa nije bila u ponudi, možeš da dobiješ kukuruzne motive :P