11 април 2010

Dobar kao lebac...

Što će reći naizgled sa tvrdom korom, ali u suštini mekan i u dobroj meri šupalj. Pojam "dobar" se upotrebljava za osobu koja se povinuje prihvaćenim pozitivnim moralnim i socijalnim normama, za nekoga ko se drži biblijske "čini drugome što želiš da čine tebi", ali ova reč ima i još neke konotacije. Recimo, u mom kraju je običaj da se za nekog sa umanjenim mentalnim kapacitetima, tj. za nekoga sa blagom retardacijom ili izraženom naivnošću kaže da je "dobar". Ono što mene zanima je u kojoj meri neko može da bude dobar, a da ne bude "dobar"?
Ova razmišljanja jednim delom imaju veze i sa nedavnim postom o nezavisnosti i ljudima bez granica, pošto je ishodište i geneza obe kategorije verovatno ista, ali nisu direktno povezane u ovom slučaju. O dobroti kao osobini razmišljam već dug period pokušavajući da razvrstam i kategorišem sve relevantne faktore u nadi da ću uspeti da nađem prelomnu tačku u kojoj dobrota prema drugima postaje autodestruktivna, a to već nije, nadam se da se slažete, dobro. Kako se uopšte postaje dobar? Pa od malih nogu vas uče da slušate roditelje i starije, da ćutite kada vas niko ništa ne pita, da pričate kulturno i ponašate se pristojno, da radite šta vam kažu i da ne radite šta vam kažu... Sve ovo bi moglo da se podvede pod kućno vaspitanje i bonton da u nekim slučajevima ne postane toliko usečeno u mentalni sklop da jednostavno ne znate da se ponašate drugačije (postajete čovek bez granice). Toliko ste primorani da se ponašate u skladu sa ovim pravilima da počnete da gubite svoje "ja" pod naletom onih koji imaju šesto čulo da namirišu osobe slabe volje i talenat da ih maksimalno iskoriste.
Lepo je biti dobar, ima to svojih prednosti i naravno da je pristojno ponašanje i dobrota prema drugima važna i bitna i nikako ne govorim protiv toga, samo kažem da u nekim momentima jednostavno treba staviti sebe na prvo mesto. Džordž Karlin je u svojoj čuvenoj rutini "10 zapovesti" rekao da "poštovanje prema roditeljima ne treba da bude automatsko i podrazumevano, već treba da se zasluži" i potpuno je u pravu. Treba poslušati starije i ustupati im mesto u prevozu, ali kada vidite da preteruju zašto im ne bi rekli "Alo, bakuta, de si zapela? Ne ide ovaj bus na gradsko groblje!". Ili drugi primeri sopstvene dobrote koji direktno rade na vašu štetu, ali daleko bilo da neko kaže kako niste bili dobri. Izreka "Nijedno dobro delo ne prolazi nekažnjeno" u sebi nosi toliko istine. Koliko puta ste ponudili ruku, a tražili su vam bubreg? Koliko puta ste uradili nekom nešto, a da niste dobili ni hvala? Ili još gore, dobili ste nerazumevanje i nepoštovanje kao da je vaše delo bilo podrazumevano i obavezno? Koliko dugo i koliko mnogo čovek može da bude dobar drugima dok ne postane loš sebi i u još gorem slučaju dok ne postane "dobar"? Kada treba reći: "Ma da se nosiš u ... ... !"?
A znate li da možete da budete i previše dobri i da to nije dobro? Po vas? Jeste li imali prilike da čujete reči "Nisam ja za tebe, ti si previše dobar..."? OK, poštujem te, nisam preterano navalentan, trudim se da budem fin, kulturan i pažljiv i to je "previše dobro"? Prilikom sledećeg susreta ima prvo da ti zalepim šamarčinu i nazovem te droljavom funjarom pa da te onda vodim na piće, zaista ne bih želeo da budem previše dobar... Kad bolje razmislim - "Ma da se nosiš u ... ... !"

Dakle, budite dobri, ali ne dozvolite da vam ljudi kažu da ste "dobri", ja više svakako neću...

...

9 коментара:

Ominotago је рекао...

Bitno je da si ti rešio kako dalje želiš, jer ipak ti si sebi na prvom mestu (što i treba). A što se tiče tih fazona "nisam ja za te, previše si dobar" - to je beše iz one kategorije "nemam mozga da smislim pametan način da ti kažem da me ne zanimaš"?! Ili sam ja nešto pomešala :D :D :D

GoranSTX је рекао...

Nije to stvar želje, već moranja... Dosta je bilo...


Biće da jeste to ta kategorija, ali opet mi nije jasno čemu zavlačenje i okolišanje? Izgleda se meni da mora da ide preventivna ćuška kako bi se subjekat uozbiljio. Nije da ja to tako volim, ali gledam oko sebe i vidim da se tako mnogo bolje prolazi, a čovek se na greškama uči, budala na svojim, pametan na tuđim...

Ominotago је рекао...

WOW! Okrečio si O.o
:))

Pa ako je dosta, onda to je to ;) Sad valjda više nećeš postavljati kojekakva pitanja :P

A što se kategorija tiče, ja nekako cijenim da ja najbolje biti u interakciji sa onima koji su u okivru "naše" kategorije. Onda ne moraš da učiš na grešama, ne mora da se greši uopšte, ne mora da se ćuška i šamara, i na kraju nema glupih izjava :D Etoo

GoranSTX је рекао...

Jes, malo sam molerisao :P

Eeeee, sad je još više pitanja bez odogovora :D

Lepa zamisao, samo se plašim da je "naša" kategorija izuzetno malobrojna i, što je najgore, poprilično razuđena...

Ominotago је рекао...

Šta si hteo kasti time da je razuđena? A?
Inače, što da ti kažem, retkost je retkost. Da nije retkost ne bi ti postavljao pitanja i mislio o šamarima. Sve bi bilo drugačije. Ali nije.
Rekoh ti ja, izjasni se jasno i glasno, pošalji poruku u svemir i očekuj nešto lepo :))

GoranSTX је рекао...

Pa, razuđena u smislu retko naseljena, razdvojena, itd...
E sad, možda grešim, ali meni taj plan sa slanjem poruke u svemir deluje previše jednostavno da bi bio uspešan... ali... tko što zna...

Ominotago је рекао...

Jesi čitao ti Malog princa? A Alhemičara? Jesi li? A? A? A??

GoranSTX је рекао...

Jesam. Nekada davno...

Lunamorena је рекао...

Sad sam malo "zbunjena" :) Da li je dobro biti dobar ili nije dobro biti dobar? :) Ili ne treba biti bas dobar dobar? Uh.. A ne znam zasto ti na pitanje odgovaram pitanjem, ali znaj, da sam znala odgovor na tvoje rekla bih ti :)